OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE I ZAŠTITA
ŽIVOTNE SREDINE

Obnovljivi izvori energije (OIE) se nalaze u prirodi i mogu se obnavljati.

To su energija vodotokova, vetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija i druge.

Oni nikada ne mogu da nestanu, za razliku od neobnovljivih (fosilna: ugalj, nafta i derivati nafte, prirodni gas, kao i fisiona (nuklearna)) koji su jednom stvoreni, ali se za sada ne mogu obnoviti i sasvim je realno očekivati da će se jednog dana potrošiti.

Kod neobnovljivih izvora energije imamo dva velika problema koja uspešno rešava upravo upotreba obnovljivih izvora.

  • Pored toga što su zalihe fosilnih goriva ograničene i brzo nestaju, koncentrisane su na samo nekoliko područja naše planete, tako da se države koje zavise od uvoza fosilnih goriva nalaze u podređenom položaju. Dobar primer su svetske naftne zalihe koje se neprekidno smanjuju, a cena nafte raste, zbog čega ova sirovina, prema nekim procenama, već sredinom 21. veka neće biti dovoljno komercijalna.
    S druge strane, razvoj i upotreba obnovljivih izvora energije doprinosi efikasnijem korišćenju sopstvenih potencijala u proizvodnji energije, smanjenju uvoza fosilnih goriva, razvoju lokalne industrije i otvaranju novih radnih mesta.
  • Drugi veliki problem je zagađenje čovekove okoline. Upotrebom fosilnih goriva kao što su lignit, mrki ugalj, sirova nafta i prirodni gas dolazi do oksidacije ugljenika, taloženog milionima godina u Zemljinoj kori, pri čemu se oslobađa energija, a u atmosferu ispušta ugljen dioksid (CO2) koji uzrokuje globalno zagrevanje i stvaranje tzv. efekta staklene bašte. Zbog klimatskih poremećaja mogu se očekivati neuobičajeno sušna i topla leta, ekstremne promene vremenskih prilika, oscilacija temperature, periodi nestabilne klime, pojave poput poplava i grada.

Tehnologija obnovljivih izvora energije ima veoma važnu ulogu u smanjenju emisije CO2 u atmosferu pa samim tim i doprinosi smanjenju efekta staklene bašte. Ona je čista i ima mnogo manji uticaj na okolinu od konvencionalnih energetskih tehnologija.

BIOGAS

U sklopu globalne inicijative za smanjenje emisije štetnih gasova i efekta staklene bašte kao i održanje zdrave životne sredine, Poslovni sistem Global seed je izgradio biogas postrojenje za proizvodnju energije dobijene iz obnovljivih izvora metodom anaerobne digestije.

Sa naših preko 2000 goveda na farmi u Čurugu, na vreme smo počeli da razmišljamo o realnom i sve većem problemu: šta raditi i gde odlagati organski otpad. Sa ovim problemom se susreću i ostala poljoprivredna gazdinstva i industrija, kako u Srbiji tako i u Evropi.

Zato je jedna od glavnih prednosti proizvodnje biogasa pretvaranje većih količina otpada u vredan izvor energije, jer se organski otpad koristi kao supstrat za anaerobnu digestiju.

S druge strane, očekuju nas sve restriktivniji nacionalni i evropski propisi iz oblasti obrade otpada i iskorišćavanja organskog otpada za proizvodnju energije, a biogas postrojenja su jedan od najboljih načina za njihovo ispunjavanje. Takođe, biogas postrojenjem smanjujemo količine otpada i troškove njegovog odlaganja.

Naše biogas postrojenje ima instalisanu snagu od 1,27 MW, s tim što se kao sporedni proizvod pri proizvodnji električne energije pojavljuje i toplotna energija, koja se koristi za zagrevanje objekata. Kao nusproizvod dobija se čvrsto i tečno fermentisano organsko đubrivo vrhunskog kvaliteta, koje se koristi u procesu prihrane zemljišta.

U biogas postrojenju obavlja se proizvodnja električne i toplotne energije korišćenjem tečnog i čvrstog stajnjaka dobijenog metodama organske stočarske proizvodnje, kukuruzne silaže, takođe dobijene metodama organske biljne proizvodnje i biorazgradivi organski otpad.

Šta je biogas
i koje su njegove prednosti?

Biogas je mešavina metana i ugljen-dioksida sa tragovima amonijaka, vodonika, azota, sumpor vodonika, ugljen-monoksida i vodene pare i jedini obnovljiv izvor energije koji je pogodan za proizvodnju struje, toplotne energije, gasa i tečnih goriva.

Dobija se uz pomoć metanogenih bakterija koje učestvuju u procesu biološke razgradnje materijala bez prisustva kiseonika (anaerobna digestija). Ovaj proces se odvija i u prirodi, u barama, u močvarama, u probavnom traktu preživara ili kontrolisano u uređajima za fermentaciju postrojenja za proizvodnju biogasa.

Anaerobna digestija je rasprostranjena metoda obrade otpada iz stočarstva (tečni i čvrsti stajnjak) što kao rezultat ima dobijanje električne i toplotne energije i kvalitetnog đubriva.

Proizvodnjom biogasa anaerobnom digestijom smanjuju se emisije metana (CH4) i nitro oksida (N2O) do kojih dolazi tokom odlaganja i korišćenja stajskog đubriva.

Rekli smo da je ugljen dioksid glavni uzročnik globalnog zagrevanja i stvaranja efekta staklene bašte. Isparavanjem biogasa CO2 se takođe oslobađa, ali razlika u odnosu na fosilna goriva je u tome što je CO2 iz biogasa nedugo pre oslobađanja bio apsorbovan iz atmosfere fotosintetskom aktivnošću biljaka. Stoga se upotreba biogasa posmatra kao CO2-neutralna i ne utiče na povećanje količine gasova sa efektom staklene bašte.

Upotrebom biogasa doprinosi se ublažavanju pojave globalnog zagrevanja i tako što se menja potrošnja fosilnih goriva za proizvodnju energije i pogonskog goriva te se, i na taj način, znatno smanjuje emisija CO2, CH4 i N2O.

Ipak, najveći doprinos biogasnih postrojenja na smanjenje emisije štetnih gasova ogleda se u činjenici da se sagoreva metan (CH4), koji je za ozonski omotač štetniji oko 22 puta od ugljen dioksida (CO2).

Organsko đubrivo

Da bismo zemljištu vratili hranljive sastojke koje je ono izgubilo tokom žetve i berbe potrebno je da ga đubrimo i to organskim, za koje se kaže da je potpuno đubrivo, za razliku od veštačkog koje je dopunsko.

Organsko đubrivo sadrži u sebi živa bića (mikroorganizme), koji razlažu sastojke zemljišta i čine ih pristupačnim biljci. Organsko đubrivo utiče i na održavanje toplote u zemljištu upijanjem i zadržavanjem sunčanih zraka, čime se zemljište bolje i ranije zagreva, te i setva može ranije da se obavi.

Organsko đubrivo čini zemljište rastresitim, stvara se prostor za vazduh koji je potreban za rad zemljišnih mikroorganizama. Rastresito zemljište bolje upija vlagu i bolje je drži, što je bitno za područja sa niskim padavinama.

Organsko đubrivo, kao krajnji nusproizvod biogas postrojenja, se po mnogo čemu pozitivno razlikuje od unetog tečnog i čvrstog stajnjaka.

  • Intenzitet neprijatnog mirisa se smanjuje čak i do 90%
  • Tokom proizvodnje biogasa povećava se pH-vrednost đubriva što dovodi do poboljšanja podnošljivosti biljaka i smanjenja štete od nagrizanja
  • Tokom proizvodnje biogasa đubrivo postaje tečnije pa se lakše raspoređuje i prodire u zemljište
  • Zbog zatvorenog skladištenja izbegava se mogućnost gubitka hranljivih materija u đubrivu

Šta se dešava sa proizvedenom
električnom energijom?

U ovom segmentu proizvodnje biogasa, a potom električne energije, za proizvođača je najbitniji ekonomski efekat.

Vlada Republike Srbije je tokom 2009. godine usvojila čitav set propisa kojima se uređuje proizvodnja energije iz OIE, od čega je najznačajnija “feed in tarifa” koja proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora omogućava da pod povoljnim subvencionisanim uslovima prodaju električnu energiju EPS-u.

Svakom proizvođaču električne energije iz OIE je veoma važno da dobije status povlašćenog proizvođača električne energije, a njegova najvažnija odlika je da ima pravo prioriteta na organizovanom tržištu električne energije u odnosu na druge proizvođače, ako su uslovi ponude električne energije jednaki, kao i da ima pravo na subvencije, poreske, carinske i druge olakšice, neophodne da bi proizvodnja električne energije iz OIE bila isplativa, jer je u najvećem broju slučajeva skuplja od proizvodnje iz fosilnih goriva uz primenu klasičnih tehnologija.

Republika Srbija se, Ugovorom o pristupanju Energetskoj zajednici, obavezala da promoviše proizvodnju električne energije iz OIE i postupa u skladu sa Uputstvom 2001/77/ES Evropskog Parlamenta i Saveta iz 2001. godine za promociju električne energije proizvedene iz OIE na unutrašnjem tržištu električne energije i Uputstvom 2003/30/ES Evropskog Parlamenta i Saveta iz 2003. godine za promociju upotrebe biogoriva ili drugog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora za transport, kao i sa novim Uputstvom 2009/28/ES EU o obnovljivoj energiji. Poseban međunarodno-pravni osnov obaveze Srbije za podsticanje proizvodnje električne energije iz OIE je njena osnivačka uloga i članstvo u Međunarodnoj agenciji za obnovljivu energiju (IRENA), od 2009. godine.

Nakon što stekne status povlašćenog proizvođača električne energije iz OIE, on sa Elektroprivredom Srbije (EPS) potpisuje ugovor na 12 godina o otkupu električne energije, po povlašćenoj ceni koja zavisi od instalirane snage elektrane.